Kada se partneri raziđu, a obaveze ostanu: zašto je dogovor važniji od međusobnih optužbi

_ipromNS('zone', 146)

Kraj braka ili duge veze ne znači da istog trenutka prestaju i sve zajedničke obaveze. Neko treba da se iseli, računi i dalje stižu, a ako postoje deca, njihova svakodnevica mora da se nastavi uprkos velikim promenama u porodici.

U takvim okolnostima i običan razgovor lako postane nastavak stare svađe. Rasprava o tome ko je kriv za raskid potisne mnogo praktičnija pitanja: ko će odvesti dete u školu, kako će se organizovati vikendi ili na koji način će se plaćati zajednički troškovi.

Od bivših partnera ne može se očekivati da odmah prevaziđu povređenost i uspostave skladan odnos. Ipak, važno je razlikovati razgovor o razlozima raskida od dogovora o obavezama koje tek treba rešiti.

Za dogovor nije neophodno slaganje oko prošlosti

Jedna od prepreka nakon razlaza jeste očekivanje da druga osoba najpre prizna svoje greške. Tek tada, smatra se, može da počne razgovor o praktičnim pitanjima.

Problem je što takvo priznanje možda nikada neće doći.

Dvoje ljudi mogu potpuno različito pamtiti zajednički život, a ipak postići dogovor o roditeljskim i finansijskim obavezama. Za to nije potrebno da jedno drugo ubede u svoju verziju prošlosti.

Kada supružnici mogu da postignu saglasnost o pitanjima koja prate razvod, sporazumni razvod braka može biti način da formalno okončaju brak. Međutim, ni završen sudski postupak ne rešava svaki budući nesporazum ili nepredviđenu situaciju.

Zbog toga dogovor ne bi trebalo da ostane na opštim obećanjima. Rečenica „sve ćemo rešavati zajedno“ zvuči ohrabrujuće, ali ne govori mnogo o tome šta će se dogoditi kada dođe do prvog neslaganja.

Korisnije je razgovarati o obavezama koje se redovno ponavljaju i precizirati ko će za šta biti odgovoran.

Deci je potrebna predvidiva svakodnevica

Roditeljima koji se razilaze posebno je važno da svoje nesuglasice ne prenose na decu.

Dete ne mora da razume sve razloge zbog kojih roditelji više ne žive zajedno. Ono, međutim, primećuje promene u dnevnom rasporedu, napete razgovore i situacije u kojima odrasli ne mogu da se dogovore ni oko jednostavnih stvari.

Odlazak u školu, treninzi, rođendani i praznici tada dobijaju poseban značaj. To su poznate aktivnosti koje detetu mogu pomoći da se lakše prilagodi novim okolnostima.

Roditeljima zato koristi da unapred razgovaraju o rasporedu obaveza i načinu razmene važnih informacija, umesto da svaku odluku donose u poslednjem trenutku.

Posebno je važno da dete ne postane posrednik između odraslih. Poruke o novcu, viđanju ili međusobnim nesuglasicama treba da razmenjuju roditelji, a ne da ih prenose preko deteta.

Naravno, nijedan raspored ne može predvideti sve situacije. Deca se razboljevaju, školske obaveze se menjaju, a roditelji ponekad moraju da prilagode svoje planove. Zato je korisnije imati jasan dogovor koji dopušta razumne izmene nego praviti novo sporno pitanje od svakog odstupanja.

Razgovor o novcu ne treba odlagati

Finansijska pitanja često se ostavljaju za kasnije jer su neprijatna, naročito dok je razlaz još svež. Međutim, odlaganje razgovora o troškovima može samo produžiti neizvesnost.

Zajednički stan, kredit, automobil ili neplaćeni računi ne nestaju zato što su partneri odlučili da se raziđu.

Nekada problem nastaje zbog različitih očekivanja. Jedna osoba smatra da će nastaviti da plaća određene troškove, dok druga podrazumeva drugačiju raspodelu. Nesporazum postaje očigledan tek kada uplata izostane.

Zato je korisno sastaviti pregled zajedničkih obaveza i utvrditi koje mogu da se reše odmah, a za koje će biti potrebno više vremena.

Slično važi i za troškove koji se odnose na decu. Pored redovnih izdataka postoje školski izleti, treninzi, lečenje i druge potrebe koje nije uvek moguće unapred predvideti.

Finansijski dogovor ne mora da počiva na poverenju kakvo je postojalo tokom zajedničkog života. Važno je da bude dovoljno jasan da obe strane znaju šta se od njih očekuje.

Jasne granice mogu da olakšaju komunikaciju

Nakon prekida veze nije uvek realno očekivati prijateljski odnos. Nekim ljudima potrebno je mnogo vremena da ponovo uspostave mirnu komunikaciju, dok će drugi želeti da kontakt ograniče na neophodne obaveze.

To samo po sebi ne mora predstavljati problem.

Mnogo je važnije da razgovori imaju jasnu svrhu. Ako se svaka praktična tema pretvori u raspravu o prošlosti, biće teško održati čak i dogovor koji je prvobitno prihvaćen bez protivljenja.

U takvim situacijama postavljanje jasnih granica u odnosima može da znači da se razgovori ograniče na obaveze koje treba rešiti, u vreme koje oboma odgovara.

Nekim bivšim partnerima više odgovara telefonski razgovor, dok drugi lakše ostaju usredsređeni na određeno pitanje kada komuniciraju porukama. Bitno je pronaći način koji smanjuje mogućnost novih nesporazuma.

Ipak, treba razlikovati uobičajena neslaganja od situacija u kojima postoje nasilje, pretnje ili ozbiljan pritisak. U takvim okolnostima neposredni pregovori ne moraju biti bezbedni, a zaštita i stručna podrška imaju prednost nad pokušajima dogovora po svaku cenu.

Posle razlaza nije neophodno ostati prijatelj

Od bivših partnera ponekad se očekuje da nakon razlaza ostanu bliski, naročito ako imaju decu. Ipak, odgovorna saradnja ne zahteva nužno prijateljstvo.

Dovoljno je da postoji spremnost da se važne obaveze izvršavaju i da se neslaganja ne pretvaraju u stalne sukobe.

Takav odnos retko nastaje preko noći. Potrebno je vreme da se uspostavi nova svakodnevica i da obe osobe prihvate činjenicu da više ne odlučuju zajedno o svim životnim pitanjima.

Vremenom će možda biti potrebno promeniti i ranije dogovore. Preseljenje, novi posao ili drugačije potrebe dece mogu zahtevati prilagođavanje rasporeda i obaveza.

Nije moguće rešiti svaki sukob iz prošlosti, ali je moguće sprečiti da on određuje svaku narednu odluku.

Dobar dogovor ne briše razloge zbog kojih je zajednica prestala da postoji. On omogućava da obaveze koje su ostale ne postanu povod za nove sukobe.

Komentara
Očitavanje..