Sve što treba da znate o umnjacima

Umnjaci su zubi poslednji u zubnom nizu gornje i donje vilice.

 

“Zub mudrosti“ili umnjak vezan je za period njihovog nicanja, negde nakon 18-te do 20-te godina života, kada bi čovek već trebao biti odrastao pa samim tim, kako se nekad smatralo, mudar i zreo. Čest je slučaj da nicanje umnjaka počinje i kasnije pa čak i do 30-te godine života.

Umnjaci spadaju u genetski raznolike zube, kao uostalom i svaki od poslednjih zuba u pojedinim skupinama zuba. Uz njihovu genetsku varijabilnost, još je jedan razlog zbog kog pacijenti često imaju problema s umnjacima.

Najčešći problemi koji se javljaju u vezi s umnjacima su otežano nicanje, impaktirani umnjaci te karijes.

Simptomi otežanog nicanja su bol, crvenilo, otok, a u težim slučajevima i ograničena mogućnost otvaranja usta, bol koji se širi prema uhu te oticanje limfnih čvorova i povišena telesna temperatura. Terapija se u početku sastoji od ispiranja prostora između zubnog mesa i delomično izniklog zuba nekim od antiseptika te od tzv. “cirkumcizije“, odstranjivanja dela zubnog mesa oko delomično izniklog zuba.

Impaktirani umnjaci su zubi koji se nalaze u čeljusti i koji uopšte nisu nikli ili su samo delimično niknuli. Razlozi njihovog nenicanja su najčešće mehaničke prirode; ili ih blokiraju zubi pored ili su im koreni svinuti ili su u čeljusti usmereni u potpuno pogrešnom smeru. Potpuno impaktirani zubi ne stvaraju nikakve probleme, iako se ponekad oko takvog zuba može stvoriti tzv. folikularna cista pa u tom slučaju zub treba izvaditi.

Treći problem je nastanak karijesa na umnjacima. Karijes nastaje na teško vidljivim mestima te napreduje u dubinu, što dovodi do neophodnog lečenja živca zuba. Vrlo često su koreni umnjaka zavinuti, a i sam položaj umnjaka ograničava kvalitetan pristup korenskim kanalima i kvalitetno lečenje pa je najčešći ishod takvih zuba vađenje.

Vađenje umnjaka

Vađenje, kao najčešći postupak u vezi s umnjacima, može biti jednostavno i komplikovano. Kod komplikovanog vađenja mora se otvoriti zubno meso i odstraniti deo kosti koji sprečava “normalno vađenje“. Zahvat se obavlja pod lokalnom anestezijom, ali radi se o manjem operativnom zahvatu i treba mu pristupiti ozbiljno, pazeći na okolne anatomske strukture, kao što su mandibularni i jezični živac.

Nakon vađenja javljaju se simptomi boli, otežanog otvaranja usta, moguć otok te povišena telesna temperatura.

 

Kucnilekar.com

Komentara
Očitavanje..

Ova veb lokacija koristi kolačiće da poboljša vaše iskustvo. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete da odustanete ako želite. Prihvati Opširnije